Jatřob we Wulkodubrawskej gmejnje zhladuje na 600lětne stawizny
Runja Jatřobjej (Jetscheba) swjeća lětsa wjacore hornjołužiske sydlišća 600. róčnicu prěnjeho naspomnjenja. Hobbyjowi historikarjo, wjesni chronisća a domiznowědnicy su ze swojim wobšěrnym dźěłom k tomu přinošowali podeńdźenja zańdźenosće wobchować, zo njebychmy na nje pozabyli. Woni wšitcy smědźa so za swoje wsy – kaž su to tež Brěmjo (Brehmen), Kobjelń (Göbeln), Zdźar (Särchen), Zdźěr (Sdier), Zubornička (Kleinsaubernitz) a mnohe dalše – na samsne wopismo powołać: na register dochodow Budyskeho krajneho bohota za lěto 1419.
Zwučenej dnjej, swoje dyrbizny wotedać, běštej nalěto na Wałporu, 30. apryla, a nazymu na swj. Michała, 29. septembra. Poddanojo mějachu pjenježne dawki a naturalije wotedać, ale tež wojerske słužby běchu po potrjebje žadane. To móhli skowane brónje runje tak być kaž nućene rekrutěrowanja. Wotedawki Jatřobjanow na Wałporu běchu po wšěm zdaću pjenjezy. Wšako žnjowe składy nalěto wjace tak derje pjelnjene njeběchu.