Kotru hódnotu ma dźeń wotewrjenych duri na Serbskim šulskim a zetkawanskim centrumje a što přitomnych wosebje zajimuje. Milenka Rječcyna je so wopytowarjow za tym prašała.
Enrico Dehnke: Smój so z mandźelskej rozsudźiłoj, dać swoje dźěći najprjedy do serbskeje pěstowarnje w Budyšinje. Namaj je so lubiło, zo wone hrajkajo serbšćinu wuknu. Swoje znajomosće móža nětko dopokazać. Gymnazij skići přewšo dobre móžnosće, serbšćinu, němčinu a dalše rěče nawuknyć a sej wulku wědu w dalšich předmjetach přiswojić. To njech mnozy na tajkim dnju nazhonja.
Celine Sauer: Sym šulerka 10. lětnika. Mam tajki dźeń za wažny. Wšako móžemy jako šulerjo jónu pohladnyć do poskitkow, kotrež hewak sami njewužiwamy. Mam hudźbu wosebje rady a hraju w orchestrje na ukuleli. Na wodźenjach po šuli sym zwěsćiła, kelko zajima maja ludźo za naš gymnazij.