Pod nadpismom „Wowčerjowe rjane dźěło“ rozmysluje Jurij Koch z Choćebuza wo dźěćacej knize Křesćana Krawca „Jejdyrko“:
Jónu wob lěto ma zjawnosć składnosć, sej w Pančicach-Kukowje dźěłarnje swjateho Michała wobhladać. Wosebje w najnowšim času tam stajnje něšto noweho nazhonješ.
Pančicy-Kukow (JK/SN). Dźěłarnja swjateho Michała w Pančicach-Kukowje bě minjeny pjatk swoje wrota zajimcam zaso šěroko wotewrěła. Hosćo dźěłarnje sej najwšelakoriše zaběry zbrašenych wobhladachu a běchu sej po tym přezjedni, zo stej dźěło a kreatiwne tworjenje jara dobra móžnosć, zbrašenych zapřijeć do wužitneho skutkowanja. Widźomne a čujomne wjeselo a hordosć zaběranych zbrašenych stej wuraz wuspěšneje integracije a posrědkuja začuće, zo su zbrašeni na swoje wašnje zbožowni.
Posledni lětuši „kofej“
Budyšin. „Postrow ze Serbow“ – Serbske motiwy na historiskich fotach a pohladnicach“ je tema lětušeho poslednjeho „Kofeja w třoch“, kotryž wotměje so jutře, 30. nowembra, w 15 hodź. w Budyskim Serbskim muzeju. Tam nawjazaja na wobsah tučasneje wosebiteje wustajeńcy „Wotmolowane“. Přednošuje kuratorka Andrea Pawlikowa. Wopytowarjo smědźa rady tež swójske pohladnicy abo historiske fotografije ze serbskimi motiwami sobu přinjesć. Wšitcy zajimcy su wutrobnje přeprošeni.
Na Maćičnu akademiju
Budyšin. Stawizniska sekcija Maćicy Serbskeje přeproša štwórtk, 1. decembra, w 19.30 hodź. do Budyskeho hosćenca „Wjelbik“. Přednošuje stawiznar a wědomostny sobudźěłaćer Serbskeho instituta Friedrich Pollack na temu „Serbscy studenća we 18. lětstotku. Přinošk k (něhdźe) 300. jubilejej Serbskeho prědarskeho towarstwa w Lipsku“. Přednošk budźe w němskej rěči, zastup je darmotny.
Pytataj za rěčnymi pokładami
Konjecy (aha/SN). Wjesna rada Šunow-Konjecy je wšěch wobydlerjow na swoje wčerawše posedźenje do Konječanskeho towarstwoweho domu „Delany“ přeprosyła. Mjeztym dwě lěće wukonja Frank Šołta zamołwitu funkciju wjesneho předstejićerja. Po jeho słowach maja tam wjacore chutne naležnosće rozrisać, a to nanajspěšnišo.
Tak chcedźa zaručić, zo zwón na Konječanskej kapałce tež přichodnje trójce wob dźeń zwoni – rano w šesćich, připołdnju w dwanaćich a wječor w šesćich. Regina Šołćina na to skedźbni, zo čini so to wot lěta 1894, jako bu kapałka w nowogotiskim stilu ze swojim 20 kilogramow ćežkim zwonom wot biskopa Ludwiga Wahla poswjećena. Twar płaćeše tehdy něšto wjace hač 4 000 hriwnow. Swoju pod pomnikoškitom stejacu drohoćinku sej Konječenjo přewšo waža.
Praskotaki na awto mjetali
Budyšin. Harowali a při tym tež hišće wosobowe awto wobškodźili su młodźi ludźo w nocy na njedźelu w Budyskej Strowotnej studni. Na Nagelowej mjetachu woni silwesterske praskotaki na VW Passat. Škoda na awće wučinja 2 000 eurow, kaž je to wobsedźer wobličił. Při prěnim přepytowanju wuslědźi policija třoch podhladnych muži w starobje 21, 22 a 29 lět. W bydlenju 29lětneho namakachu zastojnicy 315 praskotakow, kotrež njeběchu z wěstotnej značku BAM woznamjenjene, a sćazachu je.
Łaz (AK/SN). Poprjancowy domčk wopytowarjow zawjesela. Před nim čaka Hanka na Janka. Sćěny su ze styroporowych platow a z deskow. „Jank a Hanka słušataj prosće k tomu“, měnja Veronika Sauer, Angelika Hammerschmidt a Gabriela Knothowa z Łazowskeho spěchowanskeho towarstwa Zetkanišćo Dom Zejlerja a Smolerja. Wot časa swojeho dźěćatstwa zwjazuja wone tule bajku z poprjancami. Chěžku běchu wone z wjele lubosću natwarili a wupyšili. Wona je dźěl hodowneje wustajeńcy „Połčničanske poprjancy“ w Domje Zejlerja a Smolerja. Zmóžnili běchu ju dźakowano požčonkam Połčničanskeje kulturneje a turistiskeje towaršnosće. Zawčerawšim su přehladku wotewrěli.
Wustajeńca ma k pječenju a woptanju pohnuwać. Mjez druhim wuhlada wopytowar originalne recepty, historiske receptowe knihi, najwšelakoriši grat, kotryž za zhotowjenje poprjancow trjebaš, a wězo wonjate poprjancy.