Ze 17 studentami geografije a jich profesorom z uniwersity w Celovecu je so projektowy sobudźěłaćer Serbskeho instituta Marcel Langer minjeny tydźeń na dnjowu kolesowarsku turu po Łužicy podał. Cordula Ratajczakowa je so z geografom Langerom rozmołwjała.
Bě to hižo druhi raz, zo sće ekskursiju pod hesłom „Łužica. Strukturna změna. Serbja – na slědach politiskeje ekologije“ přewjedł. Čehodla turu poskićujeće?
Měto Nowak je nastorčił diskusiju wo zestajenju masterskeho plana za rewitalizaciju delnjoserbšćiny. Milenka Rječcyna je so z koordinatorom za serbsku akcisku syć rozmołwjała.
Domowina je před lětami wobzamknyła, zdźěłać rěčny plan. Wy namjetujeće zestajeć masterski plan za přichod delnjoserbšćiny. Što wobzamknjenje a ideju zwjazuje?
M. Nowak: Fakt je, zo trjebamy w Serbach rěčne planowanje. Domowina hižo wjacore lěta wo tym rěči a w lěće 2014 su byli k tomu prěnje iniciatiwy. Před lětomaj je so rěčna rada z temu zaběrała. Na kóncu pak dale šło njeje. Mjeztym smy so jako syć z Domowinu, kotraž wšak je jeje čłonka, wothłosowali. Mamy nadźiju, zo zjawna diskusija tak daloko powjedźe, zo směrnicy Domowiny wo zestajenju rěčneho plana zwoprawdźimy.
Orientujeće so w swojich idejach na Delnju Łužicu a rěčiće z tym za přichod delnjoserbšćiny. Hdźe wostanjetej po směrnicach Domowiny potom hornjoserbšćina a slepjanšćina?
W meji a juniju je Slepjanska ewangelska wosada prěni raz na kulturne lěćo přeprosyła. Wo motiwach, wobsahach a wuslědkach je so Andreas Kirschke z fararku Jadwigu Malinkowej rozmołwjał.
Knjeni Malinkowa, kak bu ideja kulturneho lěća zrodźena?
J. Malinkowa: Nastorčiła je to wosadna cyrkwinska rada. Prajachmy sej, zo mamy wulke rumnosće a rjanu cyrkej, čehodla njesměli tole šěršej zjawnosći přewostajić. Poselstwo bě, zo je wjesna kónčina atraktiwna a žiwjenja hódna. Kubłanje a kultura słušatej dźensa do žiweje cyrkwje a kóždy dyrbjał jej wužiwać móc.
Zahajili sće kulturne lěćo ze židowskim wuměłstwom.
J. Malinkowa: To bě srjedź meje. Heidelbergska molerka Judith Wetzka je swoje twórby židowskeho načasneho wuměłstwa w cyrkwi wustajała. Na to slědowaše koncert kapały Kula Bula ze swojim serbsko-němsko-jendźelskim programom. To bě jara rjany wječor na farskim dworje a mnozy měnjachu, zo dyrbjeli tajki koncert na kóždy pad wospjetować.
Dale je molerka Judith Wetzka dźěłarničku poskićiła.
Přihotowanski wuběrk Mjezynarodneho folklorneho festiwala „Łužica“ je so mjeztym zešoł a wot 4. do 7. julija wotměwace so zarjadowanja wuhódnoćił. Z předsydu gremija Markom Kowarjom je so Cordula Ratajczakowa rozmołwjała.
Ludźom je so lětuši mjezynarodny folklorny festiwal znowa lubił, kak spokojom pak sće jako organizatorojo?
M. Kowar: Hdyž je so ludźom spodobało, potom smy spokojom. Wothłós přihladowarjow je to jedne, tamne měritko je tón hosći. A rezonanca wšitkich našich wukrajnych skupin bě přewšo pozitiwna. Tajke něšto kaž na dworach njejsu hišće dožiwili. Hospodliwosć a přećelnosć na wsach stej w nich hłuboki zaćišć zawostajiłoj. Wjeselimy so tež, zo mějachmy dwójce telko přihladowarjow při Budyskim swjedźenskim ćahu kaž hewak a 2 500 předawanych zastupnych lisćikow w Hochozy je tež dobry rezultat.
Su so nowostki jako dobre wopokazali?
Přesydlenje wsow we Łužicy wudobywanja brunicy dla je tež zajim studenta architektury na Berlinskej uniwersiće za wuměłstwa zbudźił. Christof van Wyk wo tym tuchwilu swoje masterske dźěło pisa. Cordula Ratajczakowa je so z nim rozmołwjał.
Kak sće na tematiku storčił?
Ch. van Wyk: Kak so z wopominanjom wobchadźa, je tež wažna tematika w architekturje. Architektura bě jónu tón komunikatiwny medij towaršnosće, tež jako skład kolektiwneho pomjatka. Što pak so stanje, hdyž – kaž w padźe přesydlenja a dewastacije – hižo ničo njeje? Kajke strategije, so dopomnić, ludźo wuwiwaja? Wšitko so zhubi a ludźo so toho boja. Tohodla woni něšto přećiwo zabyću činja. Tema ma tež wosobinski aspekt. Sym w Južnej Africe wotrostł a naši předchadnicy běchu misionarojo, kotřiž su artefakty a samo rostliny z Europy do noweje domizny sobu přinjesli. Snano mje maćizna tež tohodla zajimuje.
Zaběraće so tež wosebje z planowanym přesydlenjom Miłoraza. Čehodla a kak?
Filmowa sezona pod hołym njebjom so zaso započina, a to tež w Budyskim wopomnišću. Wot jutřišeho su zajimcy zaso na tamniši dwór přeprošeni. Cordula Ratajczakowa je so ze sobudźěłaćerjom wopomnišća Svenom Rieselom wo programje rozmołwjała.
Čehodla sće lětuši rjad filmow pod hesło „Přihot wulkopřerady“ stajili?
S. Riesel: Před 80 lětami je Němska Pólsku nadpadnyła a tak Druhu swětowu wójnu prowokowała. Z wumjetowanjom „přihot na wulkopřeradu“ su mnohich ludźi w běhu wójny tež do Budyskeju jastwow tyknyli a pozdźišo wotprawili. W ZRN runje tak kaž w NDR su na wšelakore wašnje na nich hladali: Druhdy su jich jako rjekow stilizowali, často pak tež cyle na wopory zabyli. W našim zhromadnje z Kamjentnym domom zarjadowanym rjedźe předstajimy filmy, kotrež wotbłyšćuja wěrne stawizny. Wone wobjednawaja zdźěla ćežke a jara pózdnje wobdźěłanje złóstnistwow nacijow, spominanje na wopory kaž tež wid a swójbne rozestajenja potomnikow.
Što čaka na zajimcow ?
Projekt „Motiwator k wožiwjenju serbšćiny w rěčnje słabšich kónčinach sydlenskeho ruma Serbow“ bu we wubědźowanju Sakskeho fondsa „Čiń sobu“ mytowany. Z regionalnej rěčnicu Domowiny Katju Liznarjec, kotraž bě ideju hromadźe z Budyskej župu „Jan Arnošt Smoler“ podała, je Axel Arlt porěčał.
Zwotkel sće nastork za mysličku brali?
K. Liznarjec: Wuchadźišćo bě měrcowski wječork w Stróži, z kotrymž stej župa a Rěčny centrum WITAJ mjez staršimi za wobdźělenje jich dźěći na wučbje serbšćiny w Malešanskej gmejnje wabiłoj. Župne předsydstwo je zwěsćiło, zo trjebamy za to přidatne prócowanja. Čim wjace wosobow so tam angažuje, ćim lěpje.
Što chowa so za wopřijećom „rěčnje słabše kónčiny“ sydlenskeho ruma?
K . Liznarjec: Konkretnje su to teritorije hłownje Malešanskeje gmejny, ale tež Bukečanskeje a Hodźijskeje w Budyskej župje, hdźež motiwator skutkuje.
Kotre nadawki tajki motiwator změje?
Mnozy wopytowarjo z Němskeje a Čěskeje přijědu zaměrnje k Bjerwałdskemu jězorej, hdźež so wo zwičnjenje jězora prócuja. Wo inwesticijach, planach a zadźěwkach je so Andreas Kirschke z projektnym koordinatorom za Bjerwałdski jězor w gmejnje Hamor Romanom Krautzom rozmołwjał.
Hižo 15. meje sće při Bjerwałdskim jězorje oficialnje kupanska sezona zahajili. Sće z dotalnym wotběhom spokojom?
R. Krautz: Relatiwnje wysokich temperaturow dla je kupanska sezona derje zaběžała. Tež turistikarjo su na to nastajeni a swoje poskitki wobstajnje rozšěrjeja. Tak je na přikład firma Bootcharter Łužica třeći čołm za turistiske zwičnjenje kupiła. Tež płachtakowanska šula wuměnjenja polěpša a je kajaki a tak mjenowane standup-padle wobstarała.
Na Bjerwałdskim jězorje smě přichodnje pasažěrska łódź „Bigge“ jako linija a za dalše jězby prawidłownje po puću być. Za to dósta Hamorska gmejna wodoprawnisku dowolnosć Zhorjelskeho wokrjesa.
Bjarnat Cyž je na kongresu FUEN swoje skutkowanje w prezidiju organizacije skónčił. Marko Wjeńka je so z nim wo wjelelětnym dźěle rozmołwjał.
Hdy sće prěni króć kontakt k FUEN nawjazał, a kak je so Waše dźěło wuwiło?
B. Cyž: Bě to 1990 bjezposrědnje po politiskim přewróće. Tehdy sym prěni króć nazhonił, kak wažna wuměna mjez štyrjomi mjeńšinami w Němskej je. Lěta 1992 smy prěni króć kongres w Choćebuzu zarjadowali. W lěće 1996 załožichmy dźěłowu skupinu słowjanskich mjeńšin w Europje. Nimo toho sym kóžde lěto seminary tuteje skupiny přihotował. Jedyn z wjerškow bě kongres FUEN 2006 w Budyšinje.
Što bě Wam najwjetše wužadanje?
B. Cyž: Bjezdwěla bě to wobstajny bój wo financy. Hoberske napinanje bě knježacym w politiskej diskusiji wuwědomić, kak wažne je FUEN do lěpšich financnych wuměnjenjow dóstać, zo móhli nimo zarjadniskeho dźěła přidatne projekty zwoprawdźić. Na spočatku mějachmy něhdźe 120 000 eurow k dispoziciji, dźensa je to 1,5 milionow. Najwjetšej spěchowarjej stej Němska a Madźarska.
Kak hódnoćiće swoje dotalne skutkowanje na dobro FUEN?
Lětsa swjeći spěchowanske towarstwo Dom Zejlerja a Smolerja 25. narodniny. Na składnostnje wuhotowanym Serbskim popołdnju wustupi 22. junija mjez druhim delnjoserbski spěwytwórc Bernd Pittkunings w Třižonjanskej kulturnej bróžni. Andreas Kirschke je so z nim rozmołwjał.
Knježe Pittkuningso, kak sće Łazom a tamnišim towarstwom zwjazany?
B. Pittkunings: Towarstwo zasadźa so runja jemu mjeno spožčacymaj wosobinomaj za dalewuwiće serbskeje rěče a kultury a tak za traće serbskeho ludu. To kaž tež tón abo tamny koncert we Łazu mje z nim zwjazuje. Za wjace nimam ani chwile ani pjenjezy. K jubilejej přeju towarstwu, zo njech je tež ludźo podpěruja, kotřiž su młódši hač 50 lět.
Wobdźěliće so hižo třeći raz na Serbskim popołdnju. Kak tónle rjad hódnoćiće?
B. Pittkunings: Zakładna mysl zarjadowanja so mi lubi. A to tohodla, dokelž tež ludźo, kotřiž hewak ani přez šulu ani přez přiwuznych kontakt ze serbskej kulturu přitomnosće nimaja, ju tu w přihódnym kole dožiwjeja.
Što w swojim programje wobjednawaće?