Žiwy wobchad z pedagogiku za dźěći a młodostnych we Wojerecach
W połkruhu sedźa šulerjo wokoło Diany Schönig. „Čehodla rěka kamjentna doba poprawom kamjentna doba?“, praša so muzejowa pedagogowka šulerjow 1. a 2. lětnika Mozaikoweje zakładneje šule Picnjo z Delnjeje Łužicy. Spěšnje du ruki do wysokosće. „Ludźo tehdy su wšitko z kamjenja twarili, swoje domy, brónje, ale tež dźěłowe graty“, praji Leon. Diana Schönig nygnje, so dźiwa a so zaměrnje dale praša. Na slědźenskim dnju „Kamjentna doba“ we Wojerowskim měšćanskim muzeju pokazuje wona dźěćom 10 000 lět stare kosće. Chce wot nich wědźeć, kak běchu ludźo w kamjentnej dobje žiwi, što stej mamut a tesakowy tiger (Säbelzahntiger).