Matineja „Moja dróha“ bě jedne z prěnich zarjadowanjow, kotrež su zajimcam zmóžnili kulturu po dlěšej přestawce wosobinsce a žiwje dožiwić. Katrin Demczenko je so z Martinom Schmidtom, předsydu hudźbno-literarny program organizowaceho Wojerowskeho wuměłstwoweho towarstwa, rozmołwjała.
Knježe Schmidto, što bě nastork za matineju?
M. Schmidt: Wuměłstwowe towarstwo a komponist Jan Cyž, bračistka Waltraut Elise Elvers a 1. wiolinist Sewjeroněmskeje filharmonije Malte Hübner su hižo wjele lět wusko zwjazani. Cyž je hižo loni kruch na tekst Brigitty Reimann skomponował. Jako wo tym zhonichmy, smy koncept matineje zhromadnje wuwili.
Što sće sej ze zhudźbnjenja tekstow Brigitty Reimann wočakował?
M. Schmidt: Mam tajkele wobdźěłanje za wosebitu składnosć, zjawnosći namrěwstwo Wojerowskeje spisowaćelki na nowe wašnje prezentować. Předewšěm młodźina měła so intensiwnišo z maćiznu zaběrać a Wojerecy jako swoju – tež dušinu – domiznu spóznawać.
Kotre teksty sće wuzwolili, a kak sće rozsudźili, štó je recituje?
Wěm so hišće derje na 12. měrc dopomnić. Tón dźeń, bě to štwórtk, bě čěske knježerstwo wozjewiło, zo swoju mjezu zawrje. Nawoda Budyskeho Serbskeho gymnazija mje tehdy zawoła, prajo, zo so šulerjo hišće samsny dźeń ze sněhakowarskeho lěhwa w Čěskej nawróća, dokelž njemóže wón dalši přebytk hižo zamołwić. Wječor sedźeše mój syn wučerpany we jstwě a měnješe, zo tak spěšnje wjac do šule njepóńdźe. Wón měješe prawje. Hižo nazajtra sakske knježerstwo wozjewi, zo wšitke kubłanišća zawrje. Tři dny pozdźišo su Zwjazk a kraje daloko sahace wobmjezowanja wobzamkli.
Pod titulom „kóstkaty slěd“ wotewru přichodnu sobotu w Lipšćanskej galeriji b2 wustajeńcu tam bydlaceje wuměłče Karoline Schneider. Cordula Ratajczakowa je so z rodźenej Budyšanku rozmołwjała.
Pod serbskim titulom w Lipsku za wustajeńcu wabić njeje runjewon z wašnjom. Čehodla sće so za to rozsudźiła?
„Himplašk a Pimplašk“ staj po puću na horu, a „Pjeć małych palčikow“ ma jenož pryzle we hłowje. Bjezdwěla dopomina so wjetšina z nas – starši, wowki a dźědojo –, zo smy tajke a wonajke hrónčka swojim dźěćom powědali. Hač smy to za swój čas tež w serbskej rěči činili? Někotři zawěsće, kotřiž su němske basnički za swójsku potrjebu zeserbšćili abo te serbskich awtorow wužiwali. Ćim lěpje tuž, zo předleži nětko kniha Lydije Maćijoweje, kotraž porsćikowe hry za najmjeńšich z wida awtorki-maćerje poskića. Tak móža tež starši, kotřiž serbšćinu hišće dospołnje njewobknježa, swojim dźěćom a z nimi hromadźe serbske hrónčka z porstami hrać. Znatym wjeršam je Maćijowa nowe ze swójskeho pjera přidała. Spodobne ilustracije pjerachow pohnuwaja so dokładnje z knihu zaběrać. Z nowowudaćom je sej LND dalšu stronku kubłanskeho wobłuka wotewrěło, tež hdyž je tajke poskitki dotal zdźěla skerje jako nadawk Rěčneho centruma WITAJ widźało.
Što maja wobkedźbować, chcedźa-li sej komuny přełožowansku techniku wupožčić? Wo tym je Axel Arlt z Francisku Grajcarekec a Janom Kralom ze serwisoweho běrowa serbšćinu porěčał.
Běchu słuchatka za přełožowanje hižo raz wupožčene?
J. Kral: Dotal hišće nic, mamy pak prěnje naprašowanja. Na přikład chce sej je gmejnski radźićel Alfons Ryćer za gmejnsku radu Ralbicy-Róžant wupožčić, zo bychu techniku na posedźenju wupruwowali. Dalši zajim je ze stron Serbskeho sejma, kotremuž pak bohužel pomhać njemóžemy. Słuchatka su jeno za komunalnu potrjebu.
Kak měli komuny postupować, chcedźa-li nowu techniku wužiwać?
J. Kral: Smój wšitkim gmejnam zdźěliłoj, zo je technika tu we Wojerecach přistupna. Chcedźa-li ju wužiwać, njech zapodadźa namaj próstwu z terminom a trěbne mnóstwo słuchatkow. Leži-li městnosć na našim puću, jim techniku rady dowjezemoj. Abo wone ju pola nas za wěstu kawciju dóstanu.
Kelko kawcija wučinja?
J. Kral: To je małke zawěsćenje a njerěka, zo nimamy dowěru. Dźe wo to, gmejny tróšku k disciplinje kubłać. Wšako je technika přewšo čućiwa a naročna.
Město Wojerecy je so wuspěšnje na wšozwjazkowym wubědźowanju „Komunalna ćopłotna změna“, wobdźěliło, ke kotremuž běštej agentura za wobnowjomne energije kaž tež Fraunhoferski institut za energijowe hospodarstwo a energijowe systemy namołwjałoj a do přichoda sahace ideje pytałoj. Nětko su Wojerecy modelowe město. Kotre ideje a šansy móhli so z toho wuwić, za tym je so Andreas Kirschke wyšeho měšćanosty Stefana Skory (CDU) prašał.
Město Wojerecy je modelowa komuna. Kak sće powěsć na wědomje brał?
S. Skora: Sym hordy, naše požadanje je mjez třomi najlěpšimi. Po cyłej Němskej bě so nimale 50 komunow na wubědźowanju wobdźěliło. Wojerecy žněja tak wjele kedźbnosće fachowych nowin.
Z kotrym konceptom je so město požadało, a štó je na nim dźěłał?
Štóž bě so nadźijał, zo smy z „powólnjenjemi“ statnych naprawow korony dla nimale zaso w „normaliće“, toho dyrbju přesłapić. Korčmarjo na přikład smědźa drje zaso wulětnikarjow pohosćić, wobrot pak njekazy jeno strachoćiwosć. Dotal je wjele njejasnosćow: Hdy budu zaso swójbne swjedźenje kaž prjedy – nic jenož dowolene, ale tež woprawdźe přewjedźene? Tak mnohich gastronomow wotewrjene prašenje trapi, hač najprjedy mjenje abo bóle sami dale činja abo dadźa swojemu kompletnemu personalej do zawoda na dźěło so nawróćić. Pozitiwny signal z politiki je, zo zniži nadhódnotowy dawk za jědźe w hosćencach na sydom procentow.
Dom Bethesda we Wojerecach wužiwaja zajimcy wšitkich generacijow. Jedne ćežišćo jeho skutkowanja je, starać so wo młodostnych a młodych dorosćenych. Silke Richter je so z projektowej nawodnicu a socialnej pedagogowku Doreen Zschiesche rozmołwjała.
Mnozy młodostni sej mysla, zo sće jeničce skupina za sebjepomoc. Diakonija swj. Měrćina pak ma zawěrno dalše poskitki.
D. Zschiesche: Haj, wona w Budyskim a Zhorjelskim wokrjesu jara wjele poskitkow zeskutkownja. We Wojerowskim domje Bethesda mamy nimo kontaktneho městna za sebjepomoc poradźowarnju za wotwisnych. Dalše poradźowarnje su za staršich, dźěći a młodostnych kaž tež za młodźinske socialne dźěło w formje „wotewrjeneje młodźinskeje dźěłarnje“. Tónle poskitk bu 1992 po njeměrach specielnje za prawicarsce orientowanych a k namocy zwólniwych młodostnych wutworjeny. Wot toho časa bu wotpowědnje spěchowanskim móžnosćam a potrjebam stajnje zaso změnjeny. Młodźinska dźěłarnja wobsteji mjeztym dźewjeć lět.
Wo koho so we wotewrjenej młodźinskej dźěłarni staraće, što wobdźělnicy wuknu?
Předwčerawšim wotmě so we wuběrku za hospodarstwo a energiju zwjazkoweho sejma słyšenje nastupajo zakoń wo zakónčenju wudobywanja wuhla. Zapósłanc dr. Klaus-Peter Schulze (CDU) z Grodka bě tam jako jedyn zastupjer Łužicy přitomny. Bianka Šeferowa je so z nim rozmołwjała.
Sće z naćiskom zakonja wo kóncu zmilinjenja wuhla zakładnje spokojom?
K.-P. Schulze: Słyšenje ma prěnjorjadnje zaměr, zo maja wšitke zwjazki a zastupjerjo potrjechenych składnosć, wo wuslědkach so wobhonić a prašenja stajeć. Jako zastupjer wobswětoweho wuběrka mějach wězo hinaši wid na temu a sym so wosebje na temu wotpadki koncentrował. Wjele ludźi scyła njewě, zo je łužiske milinarnje sobu předźěłuja.
Su so Waše prašenja dosahajcy rozrisali?